Plaćanje nabave dobara i usluga gotovinom je od 1. 1.2011. bez ograničenja svote, no posredno se drugim propisima apsolutno sloboda relativizira. Ograničenje iz Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem iz 2002. godine odnosilo se na plaćanje „nabave proizvoda i usluga do iznosa od 5.000,00 kn po jednom računu”. Ta odluka prestaje vrijediti 1.1.2011. Kako novi Zakon o platnom prometu ne propisuje ograničenje glede uporabe gotovine u plaćanjima nabave dobara i usluga između poslovnih subjekata, drugih pravnih osoba i građana, s motrišta samo tog Zakona sloboda uporabe gotovine je potpuna.
Ali, dopustivost uporabe gotovine u plaćanjima bilo koje svote „po računu” ne donosi apsolutno slobodu oslobođenu svih zakonskih stega jer postoje propisi o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma koji postavlja uvjet primatelju gotovine da uzima podatke o uplatitelju, čak neovisno o visini uplaćenih svota (obvezno ako je iznad 105.000,00 kn). Po Zakonu o sprečavanju pranja novca naplata od nerezidenatau kunama i dalje ostaje 105.000 kn odnosno u poslovima s nerezidentima u vrijednosti 15.000 EUR po transakciji.
U slučaju blokade žiro- računa propisana je posebnim zakonom zabrana plaćanja gotovinom jer se novac mora položiti na poslovni račun u banci.
Tu su i propisi o oporezivanju dohotka koji za neke dohotke (honorari, dividende i dr. naknade po raznim ugovorima, isplate dividende dobitaka i dohodaka od kapitala i sl.) nalažu isplatu na žiro-račun građana, itd. Na oprez pri uporabi gotovog novca upućuju objektivni razlozi osobne sigurnosti i dr. razlozi.